Što je inventura i zašto se provodi?

Važnost provođenja inventure ogleda se u usklađivanju knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem imovine i obveza. Za firmu inventura je vrlo važna je daje istiniti i realan finansijski položaj preduzeća te otkriva eventualne propuste ili prijevare tijekom poslovanja. Kako bi se inventura što kvalitetnije provela nužno je obaviti pripremne radnje koje će olakšati i osigurati da se sve obavi u zadanom roku.

 

Šta je inventura?

Inventura je zakonska obveza te predstavlja godišnji popis imovine i obveza. Osnovna zadaća inventure jest prikazati istinito i stvarno stanje imovine, obveza i kapitala. Vrlo je važno kvalitetno provesti popis i iskazati stvarne vrijednosti u izvješćima, na način kako to zahtijevaju računovodstveni standardi. Zakonom o računovodstvu nije precizno definirano kada je konkretno potrebno provesti inventuru no općenito se preporučuje da datum inventure bude što bliži 31.12. odnosno danu s kojim završava godišnje obračunsko razdoblje. Ako je poslovna godina različita od kalendarske, provođenje inventure prilagođava se završetku poslovne godine.

Zakonska obveza

Zakonska obveza provođenja inventure je definisana Pravilnikom o popisu imovine, potraživanja, zaliha i obaveza u Federalnom tužiteljstvu Federacije Bosne i Hercegovine.

Vrste inventure

Inventuru možemo podijeliti prema vremenu provedbe te prema opsegu. Prema vremenu provedbe inventura može biti redovna, izvanredna i kontinuirana, a prema opsegu potpuna i djelomična. Redovna (potpuna) inventura provodi se krajem poslovne godine, a predmetom takve inventure su sva imovina i obveze preduzeća. Izvanredna inventura provodi se po potrebi, na primjer u slučaju statusnih promjena, stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije. Kontinuirana inventura provodi se po posebnom planu tijekom cijele poslovne godine, najčešće je to kod dijelova poslovanja gdje su česte promjene (na primjer skladišno odnosno robno-materijalno poslovanje). Inventura samo dijela imovine smatra se djelomičnom. Djelomična inventura provodi se pri preuzimanju dužnosti kada se popisuje samo imovina i obveze koje su u nadležnosti te dužnosti.

Inventurni višak

Inventurni višak nastaje kada je stvarno stanje određene imovine veće od stanja iskazanog u knjigama. Viškovi su najčešće rezultat greške, poput neispravnog ili nepravovremenog evidentiranja poslovnog događaja, zamjene artikala, šifre artikala i slično. Do greške može doći u računovodstvu ili u nekom drugom odjelu (nabavi, skladištu..). Za tako utvrđene viškove ne nastaje obveza plaćanja PDV-a jer takav višak nema obilježje prometa. Porezna obveza će nastati tek u trenutku kad se taj višak isporuči kupcu.
Inventurni manjak

 

Inventurni manjak nastaje kada je stvarno stanje određene imovine manje od stanja iskazanog u knjigama. Manjak može biti tehnološki, može biti uzrokovan od strane više sile, može nastati zbog nepažnje ili nesavjesnog rukovanja radnika, zbog isteka roka trajanja, zbog kala i rasipa. Privredna/gospodarska komora Federacije Bosne i Hercegovine i obrtnička komora svojim odlukama utvrđuju dopuštenu visinu manjka (ne podliježu oporezivanju PDV-om) s osnove kala, rastepa, kvara, loma i tehnološkog manjka. Nisu sve djelatnosti pokrivene odlukama komora te postoji velik broj djelatnosti koje nemaju definiranu dopuštenu razinu manjkova (s aspekta poreza na dobit). Poduzetnici mogu sami donijeti interne odluke o manjkovima i moraju ih propisno dokumentirati. Manjkovi za koje se tereti odgovorna osoba jesu manjak dugotrajne imovine, novca, sitnog inventara, rezervnih dijelova i slično. U slučaju manjkova može se raditi o različitim poreznim tretmanima (plaća se PDV, porez na dobit ili dohodak) stoga je važno pravilno utvrditi visinu i vrstu manjka te voditi računa o dopuštenoj razini kala, rasipa, kvara i loma.

 
Faze provođenja inventure
  1. Pripremne radnje– obuhvaćaju imenovanje popisne komisije, pripremu popisnih mjesta i popisnog materijala, definiranje i sastavljanje plana i uputa za obavljanje popisa
  2. Provođenje popisa– fizička provjera imovine i obveza te ispunjavanje popisnih lista sa stvarnim stanjem
  3. Usporedba knjigovodstvenog i stvarnog stanja– utvrđivanje inventurnih razlika (viškova i manjkova)
  4. Sastavljanje izvještaja o obavljenom popisu– donošenje zaključaka o rezultatima popisa te prijedlog postupanja s pojedinim oblicima imovine i obveza
  5. Donošenje odluke o postupanju s utvrđenim rezultatima popisa– konačnu odluku o postupanju s rezultatima popisa donosi uprava društva. Odluka je temelj za računovodstvenu provedbu.
  6. Računovodstvena evidencija– nakon provedene inventure potrebno je napraviti odgovarajuća knjiženja u računovodstvu.

Manji poduzetnici (mali i mikro) mogu skratiti faze provođenja inventure te napraviti samo radnje koje rezultiraju izravnim popisom i utvrđivanjem inventurnih razlika.

Kontaktirajte nas na: ba_info@spica.com

SHARE